1

 
 

PREPORUČUJEMO

Preuzmite zakone iz oblasti
prava osoba s invaliditetom
u BiH i FBiH

- ZDRAVSTVA
- ZAPOŠLJAVANJA
- PRAVA OSI
- PRISTUPAČNOSTI

Preuzmite zakone iz oblasti
prava osoba s invaliditetom
u BiH i FBiH

- DOMAĆI
- MEĐUNARODNI
- PUBLIKACIJE

Ukoliko nemate instatiliran
ovaj program, možete
ga besplatno preuzeti
(instalirati) ovdje:


(klikni na sliku za
preuzimanje programa)


15..05.2021. godine

COVID-19 i VAKCINACIJA
Vrste vakcina

 

Infekcija novim koronavirusom (SARS-CoV-2) prvi put je registrovana u decembru 2019. godine u Kini i onda se kasnije brzo proširila u ostatku svijeta. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) 31. decembra 2019. godine prvi put je obavijestila javnost o slučajevima oboljelih od pneumonije nepoznatog porijekla, u gradu Wuhanu (Kina), kod ljudi koji su bili povezani s korišćenjem proizvoda s lokalne pijace na kojoj su se prodavale životinje, meso i morski plodovi. Koronavirusna bolest, nazvana COVID-19 (engl. Corona virus disease 2019), nakon Kine brzo se proširila na većinu zemalja svijeta te je SZO 11. 3. 2020. proglasio pandemiju ovim virusom. U Bosni i Hercegovini prvi inficirani pacijent je registrovan 5. 3. 2020. u Banjoj Luci, a u Federaciji Bosne i Hercegovine 9. 3. 2020. godine u Konjicu. Dakle, u pandemiji smo više od godinu.

COVID-19 je respiratorna infekcija koja se primarno prenosi kapljičnim putem. Osnovni put transmisije je bliski kontakt s osobom koja ima virus, posebno prilikom kašljanja, kihanja i medicinskih intervencija na respiratornom traktu, kao što su intubacija, traheobronhijalna aspiracija i mehanička ventilacija. Molekuli SARS-CoV-2 su izolovani iz krvi, pljuvačke, suza, konjuktivalne tečnosti i stolice oboljelih, tako da postoji mogućnost prenošenja infekcije i ovim putevima. Nakon prvih spoznaja o posljedicama infekcije SARS-CoV-2 virusom, pokazalo se da on ne napada samo pluća, nego i druge organe te da mnogi inficirani ne mogu preživjeti infekciju. Ne samo stariji. Nažalost, odnedavno smo suočeni i s novim mutacijama ovog virusa koje su registrovane i u našoj zemlji.

Nadalje, značajne su posljedice po organizam i nakon što se „pregura“ infekcija i konstatuje da više nismo pozitivni na virus. Kao odgovor na ove izazove otvaraju se POSTKOVID ambulante, a naučna saopštenja upozoravaju na moguće dugoročne posljedice, ne samo uže medicinske nego i psihološke i ekonomske. Ekonomske su već sada vidljive.

Dakle, SARS-CoV-2 je novi soj koronavirusa koji je uzdrmao planetu na način koji nije viđen još od velike pandemije gripe, tzv. španske groznice 1918. godine. Iako su naučnici i praktičari već došli do mnogih spoznaja, brojne nepoznanice u vezi s biološkim, epidemiološkim i kliničkim karakteristikama COVID-19, koje još postoje, onemogućavaju sigurna predviđanja daljnjeg toka aktuelne pandemije. No, ono što je od početka bilo jasno, jedini siguran način da se ova pošast zaustavi je otkriće efikasne vakcine ili vakcina koje će biti dostupne svima. To je bio opšti imperativ. Stoga se već nekoliko mjeseci nakon izbijanja pandemije, u više naučnih institucije i država (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija) počelo s radom na otkriću vakcina i njihovom testiranju po skraćenom postupku. Nije se moglo čekati dvije-tri godine da se do vakcine dođe na standardan način, dakle kroz nešto duži period. I vakcine su došle „na svijet“. Sigurne, učinkovite. Ali, avaj, ubrzo su proizvođači vakcina počeli izdavati saopštenja da nisu u stanju za kratko vrijeme proizvesti dovoljan broj vakcina za sve, a obećali su.

Koje su to vakcine?

s2

Zahvaljujući vakcinisanju, mnoge bolesti koje su u prošlosti donosile globalnu nesreću mnogim ljudima svijeta, stavljene su pod kontrolu ili su iskorijenjene. Primjeri za ovu konstataciju su velike boginje i dječija paraliza, odnosno vakcine za ove bolesti. No, i pored ovih činjenica, u svijetu, pa i u našoj zemlji i regiji, postoji kod određenog broja ljudi negativan stav protiv vakcinisanja općenito. Slično je i s vakcinama protiv COVID-19.

Oni koji su protiv vakcinacije, tzv. 'antivakseri', pokušavaju na različite načine gurati taj anti-vakcinizam, uz naučno neutemeljene argumente. Pričalo se – možda će se vakcinisati, ali nikako ruskom ili kineskom, te da se neće vakcinisati jer ne vjeruju da je to uspješan način zaustavljanja infekcije SARS-CoV-2 virusom. Ne vjeruju ni u pandemiju. Tvrde da to nije ništa opasno, da nisu u rizičnoj grupi. A neki se plaše nuspojava i slično.
Da bismo stekli relativno realan uvid u stanje u našoj populaciji, uradili smo online anketu koristeći ‘Google Forms’ na uzorku od 300 ispitanika različitog spola, dobi i različitih profesija. Od ukupnog broja anketiranih, njih 82% je bilo ženskog, a 18% muškog spola.

sl

Njih 30% izjavilo je da se neće vakcinisatia 'antivaksera' je bilo 6,7%.

Među onima koji su izjavili da se neće vakcinisati najveći broj je bio u dobi od 21 do 26 godina, zatim slijedi dob od 44 do 49. „Negativci“ su bili različitih profesija, obrazovanja i životne dobi.
Obrazloženje za NE vakcini: najčešće strah od nuspojava (63,3%), potom „ostalo“ (15,6%), „smatram da nema rizika da se zarazim‟ (npr. ne spadam u rizičnu grupu) (10,0%).

Zaključak

Dok je vakcinisanje u svijetu već odavno počelo, u našoj zemlji je, nažalost, tek simbolično počelo u manjem bh. entitetu, a početak ozbiljne kampanje vakcinisanja je i dalje neizvjestan. Kada vakcinisanje krene, vjeru­jemo da će procent antivakcinaša biti manji od ovoga koji smo mi utvrdili te da ćemo se barem iduće godine vratiti normalnom životu. Nadamo se i da će ekonomske poteškoće nastale zbog pandemije biti relativno brzo prevaziđene, a da će dugoročne posljedice po somatsko i psihološko zdravlje stanovništva biti manje nego što se sada čini. I da ćemo biti uspješniji u nošenju s ovim izazovima nego sa samom pandemijom.

autori:
Mr. sci. Selma SINANOVIĆ, Diplomirana medicinska sestra - Univerzitetski klinički centar Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli
Prof. dr. med. sci. Mirsad MUFTIĆ, Specijalista fizikalne medicine, subspecijalista reumatologije Fakultet zdravstvenih studja Univerzitet u Sarajevu